Zahvaljujući tebi danas u svemu mogu pronaći neku ljepotu,utjehu.
Čekam i pitam se da li i ti sada o nekome misliš... Ili samo spavaš,onako bezbrižno,dječački.Pitam se da li spavaš na boku ili licem okrenut jastuku? Da li pričaš u snu,koga sanjaš? Da li pomisliš na mene,ikad? Znam da ja sigurno nisam ta koja ti prva padne na pamet, čije lice umireš da vidiš. Ali, da li ti ikad prođe glavom neka misao o meni? Dok pereš zube, ili dok vežeš pertle? Jer ja ,mili moj,stalno mislim na tebe. U autobusu, u školi,gdje god da sam i šta god radila uvijek te se sjetim.Kada čujem nešto smiješno, želim to da ti ispričam, pa da se smijemo zajedno, da ti vidim osmijeh. Onaj tvoj mangupski,za mene tako savršen... Evo,trebala bih da učim fiziku, ni to ne mogu, a da ne pomislim kako ti voliš sve što ima veze sa prirodom.
A da li se ti ikada upitaš kako sam ja? Jesi li mi nanio bol kad si svima pred očima zagrilo nju? Da li me je slomilo to kako je gledaš?
Ma,nije ni važno.Ja ću i u tome pronaći nešto lijepo. Barem i ti imaš razlog svakom danu da potrčiš s ushitom u susret...
Ali znaj da,iako ti ništa moje srce ne može zamjeriti,znaj da me ipak boli kada shvatim kako ti nju gledaš,onako s divljenjem,baš onako kako ja gledam tebe. I tako nas troje,ti iza nje,a ja iza tebe, svako čeka svoj red. Samo znaš,ona je prva u redu, i vjeruj m,i neće se okrenuti za tobom. A ti, samo kad bi pogledao preko ramena, malo manje nehajno, vidio bi mene koja te čekam. Samo tebe. Ali nema veze,ima nešto lijepo i u iščekivanju...
Nema komentara:
Objavi komentar