U početku je bilo lakše,sviđala sam mu se.Možda me čak i volio,to ne znam jer mi nikada nije rekao.Ali u jedno sam sigurna-ja sam njega obožavala.Bio mi je sve.Razlog da se svako jutro probudim i da kročim hrabro u svaki novi dan,koliko god teško bilo.Trudila sam se da ne bježim ni od čega,jer sam htjela kvalitetnu vezu,nešto nalik onome o čemu čitamo u ljubavnim romanima.Trudila sam se da svakom našem susretu dodam neki poseban,takoreći,štih. Palila sam svijeće,spremala večere,kupovala lijepu i modernu odjeću.Voljela sam ga.A on nije morao da uradi ništa.Trebao je samo da me voli iskreno i da mi tu ljubav s vremena na vrijeme i pokaže.Nikada se nije morao boriti za moju ljubav,naklonost kao što sam ja za njegovu.Sjećam se svakog trenutka provedenog s njim.Svakog pogleda,uzdaha i dodira.Sjećam se svih riječi koje mi je uputio.Ponekad čak i danas samo sjedim i razmišljam,sjećam se od prvog susreta pa sve do danas.Sjećam se kako je postajalo sve teže voljeti ga,kako je on mene volio sve manje,kako me na kraju i zamrzio,a ja sam se do posljednjeg daha borila za ovu ljubav. Borila sam se sama protiv sebe.Uvijek sam vjerovala u ljubav i nisam htjela da on u meni uništi vjeru u ono najvažnije.U suštinske vrijednosti života-ljubav i brigu.Ponekad mi se čini da što je on mene više mrzio to sam ja njega više voljela.I tako sve do posljednjeg dana.Zapravo,ne znam ni koji je to bilo posljednji,vjerovatno sam ga izgubila u suzama.Većinu sam proplakala.Svi su mi govorili da meni to ne treba,da mi ne treba čovjek poput njega.Rekli su mi da zaslužujem bolje,ali mene nikad nije bilo briga šta ja zaslužujem. Voljela sam ga svim srcem i to mi je bilo jedino bitno.Bila sam spremna da mu oprostim sve...Često se zateknem kako se smješkam bez razloga,sjetim se kako me on nekada zvao "malena". "Malena",govorio je,"dobra si ti meni.".Bio je u pravu.Sto posto je bio u pravu jer sam ja njemu bila dobra.Bila sam puno bolja od njega.Bila sam spremna voljeti čovjeka koji mi je pružio samo nadu i prazna očekivanja,bila sam spremna dati sve što je od mene tražio.Samo jedan pogled plavo-zelenih,savršenih,dubokih očiju i otklonio bi i najmanje zrno sumnje da će me i ovaj put razočarati.I poslije svega što mi je priredio bila sam dovoljno jaka da stanem ispred njega,pogledala sam ga u oči i svim srcem,iz dubine duše izgovorila sam ponovo ono što on nikada nije htio:"Volim te.",rekla sam,"Molim te reci mi da i ti mene voliš.Samo mi reci.Pruži mi nadu.".Pogledao me pogledom punim prezira i ispljunuo najbolnije riječi koje sam čula u svom cijelom životu-"Glupačo",šapnuo mi je-"nikad te neću voljeti." Srce mi se lomilo,duša se kidala u hiljadu komadića,koljena su mi klecala i suze navirale na oči. Skupila sam svu snagu ovog svijeta samo da ga još jednom pogledam u oči,željela sam da zapamtim koliko ga mrzim.Ali to je potrajalo samo trenutak.Mrzila sam ga jedan trenutak,činilo se kao vječnost.Sada ga opet volim,ne znam zašto jer imam hiljadu razloga ne da ga ne volim,već da ga mrzim,da mu želim samo najgore.A ja ga volim.Opet je bio u pravu.Ja sam glupača.Ali i dalje imam srce.Oštećeno,ali ipak moje...Nisam znala kuda ću dalje,ali znala sam da ću sama,bez njega.Nije više bilo mjesta za toliko suprotstavljenih emocija."Želim ti sreću",jedva sam nekako protisnula kroz grlo,zatim sam pognula glavu i čekala da ode.Čekala sam da on ode jer ja nisam imala više ni tračka snage.Stajao je tu i gledao me jedan nepuni trenutak,a zatim se okrenuo i otišao.Čula sam kako mu je mobiltel zazvonio dok je odlazio.Javio se bezbrižnim glasom,kao da nije nekome upravo slomio srce.Slušala sam njegove korake dok je odlazio i nadala sam se da ga više neću vidjeti.Nikada.Pala sam na tlo,više me ni noge nisu mogle držati.Počela sam plakati,tiho,otvorenih očiju.
Danas više nismo sami.Ni on, ni ja.Volimo neke nove ljude.Ja volim čovjeka koji me zaslužuje.Volim i to je najvažnije,ali ne kao njega.Svaku noć pokraj sebe imam osobu koju zanima da li ću moći zaspati ili ću se tiho gušiti u vlastitim suzama da njega ne bih probudila.Imam pored sebe nekoga ko to nikada ne bi dopustio.On zna moju priču.Jedina stvar koju me pitao u vezi prošle veze bila je:"Šta si pomislila kada je otišao?" A ja sam mu rekla da su mi glavom prošla nebrojena sjećanja i samo jedna nova misao."Koja?"-pitao je. "Noćas se srušio svijet"-rekla sam mu i ponovo osjetila titraj tuge kroz tijelo.