petak, 30. studenoga 2012.

Ado i ja

Prošla su dva ljeta,dvije zime,dvaput je opalo lišće i procvjetali su prvi maslačci.Sve se mijenjalo u skladu s vremenom,samo sam ja zaglavila u nekom svom paralelnom svijetu,punom sjećanja na njega.Samo lijepih.Njih sam čuvala,pazila i njegovala da izrastu u nešto više od onoga što jesu-u veličanstvenu ljubavnu bajku.Nisam uvijek bila takva.Dugo sam samo živjela u stvarnosti,onaj obični "komercijalni" život,siv,kakav mnogima zauvijek ostane.Ali onda sam upoznala njega,Adnana.Tada mi se život promijenio na bolje.Barem sam ja tako počela gledati na stvari.Sve je postalo manje važno,nije bilo stvari važnih drame i burnih reakcija.Sve je bilo ljepše,on je sve učinio ljepšim.Adu sam upoznala prije tri godine.Između nas je odmah "kliknulo".Smijali smo se,pjevali zajedno,učio me da sviram gitaru.Trajalo je godinu dana."Trajalo" kažem,jer ne mogu naći bolji izraz-nismo bili par,a opet što se mene tiče,bili smo više od prijatelja.Bili smo jedno drugom sve.Prestalo mi je biti važno da li vaani pada kiša,snijeg,trebam li staviti kapu,ponijeti kišobran.Bilo je dovoljno znati da me on čeka.Neprestano sam se osmjehivala.Bio je to lijep osjećaj-biti sretno zaljubljen.ne znam da li je on bio zaljubljen u mene,ali volio me na neki svoj poseban način,znam da jeste.zahvalna sam mu na tome,to sunce njegove ljubavi grijalo me dvije godine nakon što je otišao iz moje stvarnosti.Opet bolji izraz ne mogu naći,"stvarnost" mi se čini najprikladnijom,jer nikad nije nestao iz mog života.Sada sam spremna da tražim dalje,da uživam u novim ljubavima,ali zauvijek ću jedan djelić srca čuvati samo za njega...

Juče sam ga vidjela.Šiške mu pokrivaju čelo i lijevo oko,oduvijek ih je volio nositi ukoso.Slušalice u ušima,sluša Gunse ,znam.Preko ramena mu je obješena tamno-plava furtola za Elzu-njegovu gitaru.On mene nije vidio.nema veze.Drago mi je da sam barem ja njega,čisto da se uvjerim da je još onaj stari.On živi,pa ću i ja.Punim plućima.Ponovo.Ispočetka.Možda još i bolje...


Nema komentara: