srijeda, 4. srpnja 2012.

Za nekoga ko nije on,za ono što nemam,i za ono što sam dala-za ljubav

Šta kada se sve sruši? Kada nam više ništa ne ostane? Kada sva ljubav koju smo čuvali samo za jednu osobu,koju uostalom i sada čuvamo za istu osobu,šta kada prestane? Neuzvraćena ljubav jednostavno s vremenom prestane,jer nema smisla.Nema smilsla voljeti godinama nekoga ko se možda,samo možda ponekad sjeti da ste nekada postojali u njihovom životu,a oni su i dalje vaše sve...
Dvije godine,mogu vam reći,stvarno je dosta izgubljenog vremena za ljubav koja je polovična,koja je samo moja.Tako je bilo dvije godine,ja sam voljela,davala sve,a on je samo postojao da bi bio voljen.Sada više nije tako.Nisam se opirala osjećajima čak ni kada sam shvatila da on mene ne voli.Prepustila sam se ljubavi u kojoj sam bila sama,to mi je davalo osjećaj da sam još živa,da nisam potpuno prazna,da u meni ima nečega što želi život.I bilo je.Pune dvije godine uživala sam u ljubavi.Ne,to nije bila patnja,jer čovjek koji iskreno voli ne može da pati.Može samo da se nada,a kada ljubav prestane,kada je više nema ode i nada. Tada je lakše.Nemam više što da dam.Tražim pogledom oko sebe druge ljude,glavom mi ne prolaze bljeskovi sjećanja koja su možda i postojala samo u mojoj glavi.Možda nije ničega ni bilo,s vremena na vrijeme pomislim,ali više nije ni važno,jer ni sada nema ničega.Ostala sam na istom.Samo što sada manje boli,ali bio je to lijepi bol.Predivan,zato što mi ga je on stvarao,na taj način ostao je prisutan u mom životu.Kao neka mala bol,koja podsjeća na najljepše greške u mom životu.Na ljubav...
Dvije godine,prilično sam dugo padala u tu rupu,kako mi se tada činilo, bez dna . Ali ima dna.Sada sam tu.Sva snaga koju sam uložila u ljubav,da mu je pružim što bolje,što više,sva ta snaga sada će mi biti potrebna da se izvučem odatle. Moram je naći duboko u sebi,jer on mi je neće vratiti.Znam to.On nikada ne vraća ono što mu je dano.Zato ni ja više nemam srce.Zato što je njegovo...
Ne znam da li ću ikada ikoga voljeti kao njega.Da li ću uopšte više biti sposobna da volim?Nadam se.Ne zbog sebe.Zbog njega.Čisto zato da uzmem svoje srce nazad,sada kad sam ga preboljela.Da mogu i ja njemu, kao što je i on meni, slagati da mi je žao.Da vidim da li će mu onda biti žao.Vjerovatno ne.Nije ni važno,ali svejedno to želim.Jer više ne živim za njega.Prestala je ljubav,jer nije unio volje a za ljubav treba više.Više od jednog zgodnog,plavokosog mladića,više čak i od dvoje ljudi koji žele podijeliti sudbinu,više od pogleda koji obećava sve na svijetu,više od hiljadu laži.Za ljubav treba više od onoga što smo imali.Šteta,samo nam je jedan sastojak nedostajao.Samo ono što nismo mogli sami nabaviti.Ono što su nam samo zvjezde mogle osigurati svojim nesebičnim sjajem-budućnost...Jednom je neko rekao da dobre cure padaju na loše dečke.Tačno je to,samo što loši dečki ne padaju na cure.Nikada.Samo uzmu ono što smo im spremne dati,srce najčešće, i odu.Po novo srce...Vjerovatno nas je onda mnogo pokradenih.Neki ostanu bez srca,a neki i bez vjere u ljubav.Ne znam koja je moja dijagnoza.Čekam nekoga ko će mi dati sve,tako da mogu shvatiti da li sam sposobna voljeti nekoga ko nije on...



Nema komentara: