ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Dino i Selma

Selma je plakala cijelu noć.Tuga,bijes,neopisiva ljutnja zbog nepravde koja joj je učinjena nisu joj dali sna.Ubili su joj majku.Njena majka,Nina,koja je uvijek bila sunce u njenom životu više nije bila tu.Ukrali su joj je.Bez ikakvog razloga,povoda.Selma je plakala cijelu noć.Suze su same kapale niz njeno nježno,bijelo lice.Lice koje je toliko podsjećalo na njenu majku.Svaki put kad se pogleda u ogledalo,svaki put kada nešto kaže bit će to kao da njena majka gleda kroz nove oči,kao da Nina govori Selminim glasom.Znala je to, i to je samo još više boljelo.Mislila je da će ta agonija trajati cijeli život."Zašto?Zbog čega? Zašto baš nju?"-bila su to pitanja koja su joj od trenutka kad je primila šokantnu vijest prolazila glavom."Šok,nevjerica,poricanje",rekao je policajac,"sve su to simptomi.Treba joj vremena.".Za njega su to bili simptomi,ali Selma je imala samo jednu majku,jednu jedinu osobu u životu koja joj je bespogovorno pružala ljubav i podršku.
Noć je prošla,sa sobom je odnijela sve suze.Sada je Selma morala biti jaka.Ljudi će uskoro početi dolaziti kući da izraze saučešće,da čuju šta se to desilo,kako je Nina otišla.Selmin otac,Salih,volio je Ninu svim svojim srcem.Govorio je da je od trenutka kada je prvi put vidio znao da je to njegova buduća supruga.I Nina je njega voljela.Bio je uvijek tako dobar i pažljiv,osjećajan kao rijetko koji muškarac.Uvijek je bio njen oslonac u životu,onako stabilan,njena sušta suprotnost.A Nina,ona je bila druga priča.Divlja djevojka pustolovna duha,bez predrasuda je istraživala sve aspekte života.Za nju je život bio jedno veliko putovanje kojemu sami određujemo stanice i smjer.Ona je takav život živjela i nakon udaje,nije htjela da se smiri,da odustane od sebe.Voljela je Saliha,s njim je dobila i dugo željenu kćer,malu i prelijepu Selmu,koja je sada već odrasla u sedamnaestogodišnju ljepoticu ,sliku svoje majke.
Nina je bila divlja,nikada sama sebi nije postavljala ograničenja,ali u životu je voljela samo dva muškarca-Saliha i Dinu.Koliko god ona voljela Saliha,bez obzira što se udala za njega i što ga je neizmjerno poštovala,Dino je ostao ljubav njenog života.Ljubav iz mladosti zauvijek se pamti,zauvijek se čuva u srcu i voli.Nina je voljela Dinu do posljednjeg dana,ali nikada se nije mogla udati za njega.Njih dvoje bili su isti,ludi od želje za životom bez ograničenja.Dva lava u horoskopu.Dino je uvijek bio razmažen,mali bogataš koji nije nikada ispunio očekivanja svojih roditelja o akademskoj karijeri.Živio je raskalašenim životom,prepunim veza za jednu noć,hrpetina novca i luksuza koji je cijeli život uzimao zdravo za gotovo.Tako je potrošio svojih dvadeset godina,a onda se zaljubio u Ninu.Ona je bila djevojka koja je potjecala iz srednje klase,ali nikada nije bila konzervativna poput svojih roditelja.Otišla je od kuće i živjela punim plućima sve dok se nije zaljubila-u Dinu.I tako su Nina i Dino zajedno živjeli ludo i sretno nekih pet-šest mjeseci dok nisu zavoljeli jeddno drugo.Kažu zaljubljenost je stanje ,a ljubav je čin.Stanje podnosimo,a za čin se odlučujemo.Njima se bilo teško odlučiti za ljubav,jer nikada nikoga nisu voljeli.Ljubav nije bila jednostavna.Postavljala je ograničenja od kojih se nije više moglo pobjeći.A ni Nina ni Dino nisu bili skloni ograničenjima,tako je veza pukla.Kako to obično biva kod turbulentnih veza,pokušavali su iznova više puta,ali svaki put bi se završavalo uz lom,dernjavu i teške riječi.Bilo im je teško, voljeli su jedno drugo,ali više nisu bili zajedno.Dino je utapao tugu u naručju drugih djevojaka,a Nina u svojoj novootkrivenoj strasti-slikarstvu.
Godine su prolazile i Nina je upoznala Saliha,lijepog,pristojnog i imućnog momka.Znala je da ga neće moći voljeti na onaj vatreni način kako je voljela Dinu,ali osjećala je neku ugodnu toplotu za njega.Nije više dvojila.Uradila je ono što je mislila da neće nikada,promijenila je smjer svog životnog putovanja i skrasila se uz Saliha.Uskoro su dobili i kćer-Selmu,malo slatko stvorenje koje je je s vremenom odraslo i živjelo u kući punoj ljubavi...
Sada je Selma ostala sama sa ocem.Majka je stradala u  pucnjavi u blizini njihove zgrade.Ubili su je neki mladići sasvim slučajno,u okršaju oko droge.Bili su Selminih godina i ona se stalno pitala da li su uopće pomislili da su ubili nečiju majku,ženu...
Ljudi su dolazili,mnogi koji  su voljeli Ninu,došli su da pruže utjehu njenim najbližim.Selma je otvarala vrata,primala telefonske pozive,telegrame,puštala je ljude koje nikada nije ni vidjela u kuću i zahvaljivala im što su došli.A onda je došao i on.Nikada ga nije vidjela,ali je osjetila da je poseban.Nije se prevarila.Bio je to Dino."Nina?!",tiho je izgovorio gledajući u Selmu,djevojku koja je toliko podsjeća na svoju majku."Ja sam Selma,Ninina kćer.",ona je prošaputala gledajući ga u oči i pokušavajući shvatiti šta to ima u tom strancu,kakva je to magična privlačnost."Prelijepa si",tiho,gotovo nečujno je odvratio.Gledali su se jedan dugi trenutak."Primi moje saučešće",odjednom normalnim glasom,trgnuo se i rekao"neizmjerni je gubitak tvoje majke.Zaista neizmjeran." Selma se pomakla u stranu i pustila ga da prođe kao i ostale goste.Nastavila je posluživati kafu i sok ljudima,ali iz misli joj nije izlazio onaj stranac."Pa ne znaam ni kako se zove.",pomislila je."Poznavao je moju majku.Jako dobro.Osjećam to",i dalje je razmišljala o njemu.
Sutradan je telefon neprekidno zvonio,a Selma i Salih su obavljali svoju dužnost i vodili su monotone razgovore s ljudima koje nisu ni poznavali.Tako je oko pet sati poslijepodne zazvonio telefon i Selma je ustala da se javi."Selma ovdje,izvolite?",rekla je već promuklim glasom."Selma,ja sam Dino.Ja sam ljubav njenog života. I ona je moja.",rekao je glas s druge strane žice.Bio je to glas koji je dosad samo jednom čula ali ga je odmah prepoznala."Ti si.",šapnula je i drhtaj je prostrujao njenim mladim tijelom."Da, ja sam.Htio bih ti nešto ispričati,htio bih te vidjeti.",i dalje je šaptao iako nije bilo razloga."Kada?",samo je upitala,ali nadala se što prije."Odmah",ispunio joj je želju,i jezovito tačno izgovorio njene misli-"što prije." "Hvala ti",rekla je ,"doći ću u park ispred zgrade,tu me čekaj".Izašla je iz kuće tihim koracima,da ne bi probudila oca iz popodnevnog drijemeža.Oca,Saliha.Uvijek je mislila da je on ljubav maminog života i čudila se kako dva potpuno različita bića pronalaze toliko ljubavi jedno za drugo.A onda je došao Dino i dao joj odgovore.Ispričao joj je cijelu priču,a ona ga je samo netremice gledala.Gledala ga je svojim plavim očima,istima kao kod svoje majke.I on je nju pogledao u oči."Prelijepa si.Ista majka.",ponovo joj je rekao.Selma je osjećala kako zrak oko nje pulsira,kako gubi dah i kako su njegove usne jdini spas.Nagnula se prema njemu,a on ju je prihvatio tako snažno,strasno,kao da su na ovaj poljubac čekali godinama,kao da nije bilo drugog načina da se preživi,osim da budu zajedno.Sve je išlo svojim tokom,divlje i neobuzdano kao i dvije duše koje su oživljavale nešto zajedničko.Uspomenu koja im je oboma trebala."Nina",izgovorio je u dahu.Kao da je oživjela,kao da je oživjela žena koju su oboje voljeli.Selma,kao majku,a Dino ,kao ljubavnicu. Ljubili su se bez prestanka,shvaćali su kako samo oni to mogu,kako samo oni mogu oživjeti Ninu.Bila je stvarna među njima.Bio je to jedini način.Jedini način bila je ljubav.

Nema komentara: